Bernardica Juretić za Slobodnu Dalmaciju
Bernardica Juretić
  • Vijesti
  • Objavljeno
  • Pročitano 195 puta

Bernardica Juretić za Slobodnu Dalmaciju

 

Bernardica Juretić/ Intervju/Slobodna Dalmacija

Najpoznatija časna sestra devedesetih godina i pripadnica reda ančela Bernardica Juretić, koja se, međutim, 2001. godine vratila u svjetovni život, i danas je, kao i u počecima svoga javnog djelovanja, angažirana u borbi protiv bolesti ovisnosti.

Utemeljiteljica terapijskih zajednica “Susret” svojevrsni je pandan časnoj sestri Elviri, Talijanki koja je “majka” istovjetnih zajednica “Cenaccolo”, te je kao takva tijekom više desetljeća pomogla, po gruboj procjeni, najmanje dvije tisuće ljudi da se nakon pakla droge vrate u normalan život.


No, naša sugovornica odnedavno je proširila aktivnost i na savjetovanje u sklopu novootvorenog centra “Bernardica s vama”, gdje nudi i usluge sudskog tumača za talijanski, dnevnog boravka za starije osobe (svojevrsni “vrtić” za ljude u zlatnim godinama), te kao magistrica psihologije pomaže osobama svih dobi u različitom spektru poteškoća, uključujući i onih u seksualnom životu. 

Ovom prigodom porazgovarali smo sa “sestrom Bernardicom”, kako je mnogi i danas zovu, o novom angažmanu, ali i vječno prisutnoj pošasti droge, te još nekim gorućim pitanjima...

Kako to da ste se odlučili u ovim teškim recesijskim vremenima upustiti u novi poslovni izazov? Do sada ste uglavnom pomagali “pro bono”, no svi smo dio monetarnog sustava – a čula sam da ste i vi, kao i većina Hrvata, korisnica mukotrpnog stambenog kredita – pa su razlozi traženja dodatnog izvora prihoda razumljivi...
– Da, baš kao što ste rekli, i ja, kao i većina Hrvata, živim na kredit, a plaće su sve manje i mora se raditi nekoliko poslova da bi se moglo pokriti troškove i živjeti. Kako je zakon dopustio osnivanje tvrtke za 10 kuna, to jest d.o.o., odlučila sam iskoristiti tu priliku, kapitalizirati svoja znanja i, osim aktivnosti u borbi protiv ovisnosti, raditi i u struci. Dakle, aktivnosti su psihološko savjetovanje, socijalne usluge (pomoć starijim osobama i dnevni boravak za starije osobe), te poslovi sudskog tumača za talijanski jezik. 

Poslove savjetovanja i sudskog tumača obavljat ću sama, a kada organiziram dovoljan broj starijih osoba za dnevni boravak, možda zaposlim nekoga. Mikro kreditiranje od Hamaga (Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, nap.a.) nije dovoljno za pokretanje cijelog posla, tako da će trebati i dodatna sredstva... Dakle, pomoć starijim osobama se ogleda u pomoći kod organizacije života (nabava, pratnja liječniku i sl.), te organiziranje boravka za one koji su sami i ne žele ići u dom za starije osobe ili ih djeca ne žele dati u dom. I da ne budu cijeli dan sami, nudi im se mogućnost organiziranja dnevnog boravka.

Segment vezan uz psihološku pomoć je za sve osobe koje imaju neki problem ili žele o nečemu razgovarati. Seksualna disfunkcionalnost je samo jedan od problema zbog kojih se može zatražiti pomoć psihologa. Dakle, to nije seksologija, nego psihologija. To su tretmani koje mogu provoditi psiholozi. Ako postoje problemi koje treba tretirati seksolog, onda se klijenta upućuje dalje. Meni se mogu obratiti osobe s određenim disfunkcionalnim poremećajima, parovi koji imaju probleme u vezi, roditelji koji imaju problema s djecom, i tako dalje. Naravno da ako mi dođe netko s problemom za koji se ne osjećam da mu mogu pomoci, uputit ću ga kod kolega koji će mu pomoći.

Jesu li vaše usluge savjetovanja skupe?
– Cjenik je od 100 do 300 kuna, ovisno o tome je li riječ o individualnom razgovoru, razgovoru u paru ili grupi, ili odlasku na teren. Inače cjenik sudskog tumača je prema određenoj tarifi.

Još uvijek ste, međutim, angažirani u prevenciji i suzbijanju bolesti ovisnosti u sklopu zajednice “Susret”, a naglasili ste i da vam je to na prvom mjestu. Problem droge vjerojatno se nikad neće iskorijeniti, samo eventualno postati “šareniji za niz različitih ovisnosti: od onih o najbizarnijim sintetskim spojevima pa do ovisnosti o klađenju, kocki, internetu... Koliko u terapijskim zajednicama pod vašim ravnanjem imate, u postotku, takvih ovisnika?
– Dobro ste primijetili da će se problem ovisnosti teško riješiti. Dapače, pojavljuju se samo novi oblici ovisnosti. Ovisno o životnim okolnostima, tržište droga izbaci neku novu tvar ili se pojavi novi oblik ovisnosti. To je ona stara poslovica: “daj narodu kruha i igara”. No, kada već nema kruha, daj mu igara pa će zaboraviti da je gladan.


U našoj zajednici mali je broj onih koji su tu zbog problema ovisnosti o kocki, pa čak i alkoholu, koji je još rašireniji. Naime, postoje neke društveno prihvatljive ovisnosti i sami ovisnici, a i članovi njihovih obitelji, ne smatraju da bi se zato netko trebao liječiti. Ili se odluče uhvatiti u koštac s tim problemom kada je kockar već prokockao kuću ili stan i napravio goleme dugove, ili ako je alkoholičar izazvao nekoliko puta nasilje u obitelji i slično.

Također je velik problem i on-line ovisnost kod mladih, no i o tome se malo govori i na tome se malo radi.

Koliko uopće imate terapijskih zajednica?
– Mi fizički imamo četiri objekta koji su služili u svrhe terapijske zajednice, no trenutno su samo dva u funkciji, i to u Cisti Velikoj i Ivanovcu kod Okučana.

Po temeljnom ste zanimanju medicinska sestra, no magistrirali ste i psihologiju. Osjećate li se spremnima, vi kao pojedinac, kao i osobe s kojima surađujete, uhvatiti u koštac s novim trendovima u konzumiranju opijata? Heroin je postao nekako “old school” droga...
– Danas su veliki problem tzv. nove droge ili sintetički pripravci, za koje se vrlo često ni ne zna što sve sadržavaju, a imaju vrlo štetne utjecaje na samu osobu i puno njih izazivaju velika oštećenja mozga. Svi mi moramo prolaziti kontinuirane edukacije i usavršavanja kako bismo bili “ukorak s vremenom”.

Vratimo se još malo vašoj formalnoj profesiji. Magistrirali ste na temu AIDS-a; kakve su danas vaše spoznaje u tom smislu? Navodno postoji lijek, no u kuloarima se govori o tome da farmaceutima nije u interesu izliječiti nego što dulje liječiti... Kao u kakvom medicinskom trileru Roobina Cooka!
– U vrijeme mog studija AIDS je bio u početnoj fazi i vrlo malo se o tome znalo. Naime, virus je bio izoliran i s medicinske strane se nešto o tome znalo, no kakvo je psihološko stanje zaraženog, kako on reagira na informaciju o infekciji, kako reagira okolina, kako mu uopće pomoći, o tome nije bilo literature. 


Tada sam upoznala jednu osobu HIV pozitivnu i odlučila sam uzeti temu za magisterij “Oboljeli od AIDS-a sa psihološkog gledišta”. Kako nisam imala literaturu koju sam mogla konzultirati i uspoređivati, morala sam direktno raditi s oboljelima u tada prvoj kući za oboljele od AIDS-a u Italiji i jednoj od prvih u Europi. Završila sam i tečaj edukacije pri talijanskom Caritasu za rad s oboljelima o AIDS-u. To je bilo jedno, iako teško, lijepo iskustvo i ljudski i profesionalno.

Na prvom Svjetskom kongresu o AIDS-u u Vatikanu početkom devedesetih jedan liječnik je izišao s tvrdnjom da je sa svojim timom pronašao lijek. O tome se poslije više nije baš nešto čulo. Na žalost, farmakoindustrija je jako zauzela maha u svim područjima i lijekovi se daju tamo gdje treba i gdje ne treba. Dakle, i što se tiče AIDS-a, sve je moguće.

Koliko među osobama na liječenju od ovisnosti imate HIV pozitivnih, odnosno eventualno oboljelih od kopnice? Kako se drugi ovisnici na terapiji odnose prema njima?
– Hrvatska ima sreću da ima, hvala Bogu, jako mali broj oboljelih i zaraženih virusom HIV-a. Tako i među ovisnicima nema veliki broj zaraženih. Kroz naš rad od preko 20 godina imali samo dva ili tri slučaja seropozitivnih osoba. Mi naše korisnike učimo toleranciji i prihvaćanju svakoga i nismo imali nekih značajnijih problema u prihvaćanju. Naime, među ovisnicima je velik broj osoba koje su zaražene virusom hepatitisa pa su nekako navikli na suživot s bolešću.

Nekad ste bili Kristova zaručnica; samostanu ste tada dali najljepše godine svoje mladosti, te ste u kasnim tridesetima donijeli legitimnu odluku da se ipak vratite u “civilstvo”, svjetovni život. Jeste li se ikad pokajali zbog odluke otprije desetak godina?
– Svaka medalja ima dvije strane, no meni je bilo lijepo u samostanu, a lijepo mi je i sada. Bitno je uvijek pronaći smisao i tražiti Boga u svemu što radite.

LENKA GOSPODNETIĆ
SNIMIO: TOMISLAV KRIŠTO / CROPIX

 

(0 glasova)
Korištenjem ove web stranice pristajete na upotrebu kolačića u skladu s ovom Obavijesti o kolačićima. Ako ne pristajete na upotrebu ovih kolačića, molimo onemogućite ih.
Prihvaćam!