• Vijesti
  • Objavljeno
  • Pročitano 286 puta

Rizična ponašanja djece i mladih

Razni stručnjaci koji se bave ponašanjem djece i mladih nailaze na nedoumice kada pokušavaju definirati jedan kompleksan pojam kao što su rizična ponašanja. U stručnim se krugovima, ali i u svakodnevnom životu osim termina rizična ponašanja koriste još neki, kao što su: poremećaji u ponašanju, socijalna neprilagođenost, devijantno ponašanje, asocijalno i antisocijalno ponašanje, odgojna zapuštenost, prijestupničko ponašanje i sl. Često se za opisivanje djece i mladih s problemima u ponašanju koristi i naziv „djeca i mladi u riziku“. Termin „u riziku“ prvi puta je istaknula Nacionalna komisija za izvrsnost u obrazovanju 1983. godine u izvješću Nacija u riziku i od tada se isti upotrebljava među stručnjacima (Bašić, 2009. prema Jukić, 2015.).

Različiti autori termin „rizična ponašanja“ ili „djeca i mladi u riziku“ koriste kako bi opisali djecu i mlade koji su suočeni s brojnim problemima koji prijete njihovu pozitivnom razvoju i uspješnoj prilagodbi društvu u kojemu žive (Bašić, 2000.; Baldwin, 2000.; Riele, 2006. prema Ricijaš, Krajcer i Bouillet 2010.). Rizično ponašanje djece i mladih mogli bismo, dakle, definirati kao ono ponašanje koje povećava vjerojatnost nekog specifičnog neželjenog rezultata te koje ima potencijalno negativne posljedice na osobu koja manifestira takvo ponašanje te nepovoljno djeluje na njen daljnji psihosocijalni razvoj. Osim toga, takva ponašanja predstavljaju rizik i za druge osobe iz njihove sredine.

U Hrvatskoj se, kako bi se opisali najrizičniji uvjeti u kojima djeca i mladi odrastaju, najčešće koristi izraz „mladi u visokom riziku″ ili „populacija u visokom riziku″. Opisujući kontinuum rizika Drayfoosova (1997., prema Bašić i Ferić, 2004.) opisuje četiri kategorije „rizičnosti″ djece i mladih s obzirom na njihova ponašanja:

a) Vrlo visoka razina rizika – podrazumijevaju djecu i mlade koji manifestiraju veći broj poremećaja u ponašanju. To su djeca i mladi koji su već počinili neko ozbiljno kazneno djelo, bili u maloljetničkom zatvoru, napustili školu, upotrebljavali teške droge, oni koji pretjerano konzumiraju alkohol, cigarete i upuštaju se u neodgovorna seksualna ponašanja.

b) Visoka razina rizika – podrazumijevaju djeca i mlade koji manifestiraju slična ponašanja kao djeca i mladi u vrlo visokom riziku samo u manjim frekvencijama, te manifestiraju dva ili tri navedena ponašanja.

c) Srednja razina rizika – podrazumijevaju djecu i mlade koji su počinili manja kaznena djela te eksperimentiraju s lakim drogama, seksualno su aktivni ali su u svojim pothvatima odgovorni te su jednu godinu izvan školskog sustava. Većina njih manifestira samo jedno od navedenih ponašanja.

d) Niska razina rizika – podrazumijevaju djecu i mlade koja ne manifestiraju delinkventna ponašanja, ne koriste drogu, ali povremeno mali broj njih pije alkohol, te su rizične posljedice kod njih minimalne. Neki teoretičari koji se bave ovom temom smatraju takva ponašanja dijelom normalnog procesa odrastanja. Objašnjavaju to kako su djeca i mladi u potrazi za novim iskustvima, a u to uključuju one oblike ponašanja koja za sobom povlače određenu količinu rizika i društveno neodobravanje (Bašić i Ferić, 2004.).

Iako kod manjeg dijela mladih već u djetinjstvu možemo uočiti neka rizična i društveno neprihvatljiva ponašanja, učestalost se ovih ponašanja naglo povećava tijekom adolescencije. Povećanje broja mladih koji se ponašaju rizično i društveno neprihvatljivo u adolescenciji toliko je često da neki autori navode da bi se takvo ponašanje moglo smatrati normativnim (Ajduković i Šincek, 2012.). Istraživanje koje je provedeno u Hrvatskoj je također pokazalo veliku rasprostranjenost rizičnoga i društveno neprihvatljivoga ponašanja (npr. 69% mladih barem se jednom opilo pivom ili vinom, dok se njih 60% bar jednom opilo žestokim alkoholnim pićem; 40% ih je barem jednom vozilo skuter ili motor bez vozačke dozvole, dok ih je 17% barem jednom razbijalo po kući ako su im roditelji nešto zabranili ili im nisu dali novac) (Ajduković, Ručević i Šincek, 2008. prema Vuko, 2016.).

Ono što ovdje treba naglasiti je činjenica da djeca i mladi samostalno donose odluku o sudjelovanju u rizičnim aktivnostima. Adolescenti koji analiziraju različite opcije i uzimaju u obzir moguće posljedice sudjelovanja u rizičnim aktivnostima uglavnom na kraju i ne sudjeluju u njima. Međutim, određeni broj adolescenata ne razmišlja na takav način što često rezultira nezrelim odlukama i većoj sklonosti rizičnom ponašanju.

Ana Harabajsa, mag.psih.,
Stručna suradnica u Humanitarna organizacija „Zajednica Susret“

 

Literatura:
Ajduković, M. i Šincek, D. (2012). Doprinos roditeljskog ponašanja, rizičnosti braće/sestara i vršnjaka te internaliziranih problema društveno neprihvatljivom ponašanju mladića. Psihologijske teme,21(1), 1-28.
Bašić, J., Ferić, M. (2004). Djeca i mladi u riziku – rizična ponašanja. U: Bašić, J., Koller-Trbović, N., Uzelac, S. (ur.) (2004): Poremećaji u ponašanju: pristupi i pojmovna određenja. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 57- 71
Jukić, M. (2015). Rizična ponašanja osnovnoškolaca. Diplomski rad.
Ricijaš, N., Krajcer, M. i Bouillet, D. (2010). Rizična ponašanja zagrebačkih srednjoškolaca. Odgojne znanosti, 12(1), 45-63.
Vuko, J. (2016). Odnos rizičnog i delinkventnog ponašanja adolescenata i roditeljskog ponašanja. Završni rad.

Poslijednja izmjena dana Četvrtak, 02 Travanj 2020 14:04
(0 glasova)
Korištenjem ove web stranice pristajete na upotrebu kolačića u skladu s ovom Obavijesti o kolačićima. Ako ne pristajete na upotrebu ovih kolačića, molimo onemogućite ih.